Vruće pocinčavanje je postupak kojim se zaštićuje čelik i lijevano željezo od hrđanja, tj. korozije. Vruće pocinčavanje za zaštitu se koristi već više od 150 godina. Razlog primjene leži u jednostavnosti postupka i nastanku tvrde prevlake cinka otporne na mehanička oštećenja koja mogu nastati. U slučaju oštećenja prevlake, cink i dalje štiti materijal i hrđa sam („žrtvuje sam sebe“).
Vruće pocinčavanje i kontrola izvodi se sukladno normama HRN EN ISO 1461 i HRN EN ISO 14713-2.
Dodatni zahtijevi oko debljine cinkove prevlake moraju biti napomenuti prije samog postupka vrućeg pocinčavanja, inače će usluga biti izvršena pocinčavanjem prema ISO 1461 standardu.

Materijal je prije vrućeg pocinčavanja potrebno pripremiti:

• Izbušiti tehnološke rupe
• Elementi ne smiju imati ostatke boje
• Varovi moraju biti čisti i neporozni
• Materijal mora biti adekvatno konstruiran
• Ukoliko je potrebno, pjeskariti robu

Sastav čelika utječe na kvalitetu vrućeg pocinčavanja. Omjer silicija, fosfora i sumpora u osnovnom materijalu ima bitnu ulogu jer određeni udijeli tih elemenata mogu prouzročiti različite pojave na koje ne možemo utjecati.
Najčešće se događaju negativne posljedice zbog prevelikog udijela silicija, koje dovode do stvaranja hrapavog, debljeg, sivog sloja cinka na površini materijala koja ima tendenciju odlupljivanja (tzv. „Sandelin efekta“). Ne preporučujemo vruće pocinčavati čelik sa udijelom silicija od 0,03 do 0,12 % i većim od 0,23%.